piše: velimir eraković

Prolazi dan za danom. U Crnoj Gori brže nego igdje na planeti. Svakodnevno smo svjedoci novih nevolja naroda i propadanja društva i države. Afere su svakodnevica. Skandali i marifetluci vladajuće klike ređaju se kao na traci a ubistva su normalna i svakodnevna pojava.
Ne postoji niko u vrhu države ko može da se izbori sa kriminalom i korupcijom. Vlast ne postoji. Ustav ne postoji. Zakoni ne važe. Sudstvo i policija su partijski, ljudi iz vrha tih institucija su članovi organizovanih kriminalnih grupa, pa nije čudo da se nijedan slučaj ne može riješiti. DPS i njegov lider su potpuno uništili državu i paralisali sistem.
Da sve bude interesantnije zaslužni su izbori koji slijede i kampanja koju vode politički subjekti u Crnoj Gori. Naravno, svi imaju svoje ciljeve i očekivanja. Imaju programe i taktike kako doći do cilja, kako ostvariti što bolji izborni rezultat. Opozicija koja nije konstruktivna pokušava zadati završni udarac trulom režimu. Ovi drugi takođe nešto pokušavaju, ali meni taj način borbe protiv vlasti nije jasan. Nego, energija i želja razočaranog naroda da nešto promjeni nikad nije bila veća. To je važnije od toga da li ću ja razumjeti ključare i kako misle otključati vrata koja su sami zatvorili. U vazduhu se osjeća miris slobode i nada da će konačno vlast postati smjenjiva. Od čitavog regiona jedino se u Crnoj Gori, koja krupnim koracima ide u propast, vladajuća struktura ne mjenja tolike decenije.
Prijeti nam opasnost da postanemo robovi jednog čovjeka da svi radimo za prvu porodicu i njihove poslušnike a naše zajedno sa nama da propadnu i sruše se kao kule od karata.
Vidio je Milo Đukanović, kralj bez krune, da mu se drma tron. Jasno je čak i njemu koliko je loš kvalitet života u državi čiji je premijer, pa je, po starom dobrom običaju, na prvoj konvenciji DPS-a počeo po ko zna koji put da sije mržnju u Crnoj Gori. Počeo je opet da dijeli narod. Tvrdi da mu je ugrožena država i da su ovi izbori promjena svih referendumskih vrijednosti. I sam u potpunom bunilu, ne mogavši da pronađe do koje stranice govora je stigao, zaluđivao je nebulozama o referendumu ono malo ljudi na poznatom cetinjskom guvnu. Milo, jadan ne bio. Dosta je više priče o odbrani nezavisnosti. Dosadio si više i starim i mladima i srednjim liberalima, svim Crnogorcima, Srbima i ostalim narodima i narodnostima, koji zbunjeni ne znaju 'oće li se taj referendum ikada završavati.
Nije država džak brašna pa da je neko pod pazuh ponese gdje hoće. Nije snaga države u laži već u istini. Patriotizam je borba protiv kriminala, otvaranja radnih mjesta, plaćanje poreza i borba za prosperitet mladih ljudi. Patriotizam je ulaganje u škole, bolnice i putnu infrastrukturu. Patriotizam je odbijanje mladih od droge a ne uvlačenje u nju. Patriotizam je sve što nijesi ti.
Svaki čovjek koji živi pošteno a uspio je da preživi tvoju vladavinu je heroj i umjetnik. A pošto si na promociji u Danilovgradu pokušao da filozofiraš iako ti mentalni kapacitet to ne dozvoljava, da ti razjasnim dilemu koju si sam sebi postavio. Rekao si da jasno znaš ko si ti. I bio si u pravu. Svi znamo ko si. Ti si največa pošast i kleptoman u istoriji Crne Gore. Ti si nešto što Crna Gora ničim nije zaslužila. Dalje si se pitao i nije ti bilo jasno ko se krije iza onoga Mi. Mi je narod koji se bori da preživi i koji se konačno ujedinio. Svi će glasati protiv tvoje vlasti i nauma da privatizuješ državu. Glasati protiv DPS-a je pitanje elementarne kulture i nije glas protiv države Crne Gore. A tvoj patriotizam je lažan i kako neko mudriji od mene reče ,,poslednje utočište hulje’’. I eto ga tebi i tebi sličnima.
MI hoćemo samo slobodu!